Konoplja je najstarija jing-jang biljka-lijek na svijetu

Lijek konoplje nije alternativa ničemu danas znanstveno autoriziranom, konoplja je starija od znanosti i produkti te i takve znanosti eventualno mogu biti alternativa “instituciji tisućljetne konoplje” koja je kao takva dokazano poznata iz kineske grobnice stare cca 5000 g; te   iz knjige “Materia Medica” koju je napisao Shennong 2637.g. pr.n.e također u Kini.

Za početak pogledajte ova dva video priloga, za narudžbu ulja-lijeka (1 šprica- cca 3 gr – 215 $) na dnu link na E-bay;

(Ako u međuvremenu ovaj zapis nestane znači da su ga sile mraka banirale – do sada sam 4 puta obnavljaoi link!!!)

U bespućima današnjeg urušavanja biološko civilizacijskih postignuća homo sapiensa, a sve na tragu izgradnje i perpetuiranja društvenih odnosa u kojima 1% populusa konzumira 99% svega vrijednog na zemlji imam moralnu i društvenu potrebu progovoriti (a poradi osvješćivanja ljudske zavedene i indoktrinirane populacije) o globalnom grijehu kojeg elite kontinuirano i nekažnjeno primjenjuju na cijelom čovječanstvu te stoga i nad malom Hrvatskom. Naravno da sam svjestan mogućnosti da oficiri hapačkog sustava ovo javno promišljanje proglase bogohuljenjem (jer nagriza njihovu na dogmi i nasilju uspostavljenu svekoliku poziciju). I sasvim je komotno živjeti u zabludi kada ti državni sustav kroz odgojno obrazovni mlin te religija kroz svoju dogmu cijeli život ispiru mozak o ovom „grijehu“, a sve u cilju poslušnosti i pokornosti onima 1%. Da, da i visoki religijski kler spada u onih 1% koji svim silama podupire životnost ove prijevare. I moja malenkost je veći dio života „uživala“ u toj nametnutoj komociji neznanja usprkos diplomama i certifikatima ovih i onih fela.
A radi se o skrivenoj informaciji (znanju) o jednoj božanskoj biljci koju su ovozemaljske  jude, ja ih nazivam bolesnim globalnim jebivjetrima, temeljem lažne i iskonstruirane optužnice prognali u pakao…

“I posijat ću za njih biljku o kojoj će se nadaleko čuti, i neće više biti gladi na ispaćenoj Zemlji”, Ezekiel, 34:29.

Dakle – konoplja oliti canabis oliti hemp (ali ne marihuana), ta anđeoski čudna biljka koja oponaša „boga“ rođenjem kao „hermafrodit“. Stara je istina da u ratu najprije strada istina. Nigdje se to ne može vidjeti bolje nego u takozvanom ratu protiv droga. Počevši s histeričnom medijskom kampanjom američkog Hearst pressa o «ludilu od džointa» početkom 1930-ih, slika kanabisa ili konoplje preobrazila se iz vrijedne kulture za vlakna i važnog izvora ulja i lijeka u «poganu vražju travu s korijenjem u paklu». Bilo namjerno ili slučajno, suzbijanje konoplje popločilo je put dramatičnoj preobrazbi svjetske ekonomije. Počev od doba rata Rima i Kartage za prevlast nad tržištem iste. Što je zapravo u pozadini preobrazbe iz hvalospjeva kraljici biljaka u krajnju destruktivnu pokudu. Odakle potreba svjetskih moćnika da konoplju (hemp) preimenuju u „marijuanu“ (marihuana) i kao takvu rigorozno stave van zakona. Naravno sam naziv su pokupili od meksikanaca koji su žvakali i pušili lišće te kako su oni zvali „marijuana“ – te obzirom da su primijetili da ista djelomično usporava fiziku pokreta čovjeka jednostavno su istu prozvali opasnom po život (marihuanom) usprkos tome što do danas nije dokazana ni jedna konkretna smrt kao posljedica konzumacije iste nasuprot duhanu i alkoholu. Zato treba inzistirati na nazivu konoplja koja definitivno nije opasna ni po tijelo ni po um čovjeka. Ona ne predstavlja opasnost široj javnosti, već je velika prijetnja naftnim kompanijama, alkoholnoj i duhanskoj mafiji, te velikom broju kemijskih korporacija (koje proizvode lijekove). Velike biznis kompanije, s puno novca i utjecaja, skrivaju istinu od ljudi. Istina je da kad bi se konoplja počela koristiti za golemi niz komercijalnih proizvoda, ona bi stvorila atomsku bombu u industriji, vjerojatno revoluciju! Najbogatijih onih 1% su se zato urotili za širenje dezinformacija o biljci koja, kad bi se pravilno koristila, mogla bi upropastiti njihove kompanije.

Koja je to fenomenalna povijest konoplje koju je trebalo zatrti proskribiranim imenom „marijuana“…!
I sama Encyclopedia Britannica koja se preko 150 godina tiskala na papiru izrađenom od konoplje decidirano navodi;

1. Svi udžbenici do 1880. godine bili su napravljeni od papira dobivenog preradom konoplje ili lana (Jack Frazier. Hemp Paper Reconsidered. 1974.)

2. Bilo je legalno plaćati porez konopljom u Americi od 1631. pa sve do ranih 1800-ih. (LA Times. 12. kolovoz 1981.)

3. Odbijanje uzgoja konoplje u Americi tijekom 17. i 18. stoljeća bila je čak kažnjivo zakonom! Mogli ste biti u zatvoreni u saveznoj državi Virginiji zbog odbijanja uzgoja konoplje od 1763. do 1769. godine (G.M. Herdon Hemp in Colonial Virginia).

4. George Washington, Thomas Jefferson i drugi očevi Amerike su uzgajali konoplju. (Dnevnici Washington-a i Jefferson-a. Jefferson je donio sjeme konoplje iz Kine do Francuske, te potom i do Amerike.)

5. Benjamin Franklin je bio vlasnik jedne od prvih tvornica papira u Americi, a koja je prerađivala konoplju. Također, rat se 1812. godine vodio oko konoplje. Napoleon je želio spriječiti izvoz konoplje iz Moskve u Englesku. (Jack Herer. Emperor Wears No Clothes)

6. Tisućama godina, 90% svih brodskih jedara i konopa (užeta) su spravljeni od konoplje. Riječi “platno” je nizozemska riječ za konoplju (kanabis). (Webster’s New World Dictionary.)

7. 80% svih tekstila, tkanine, odjeće, posteljine, ručnika itd. su izrađivane od konoplje sve do 1820-te, odnosno do početka korištenja pamuka za tkaninu.

8. Prve Biblije, karte, pomorske mape, zastave, prvi nacrti Deklaracije nezavisnosti i prvi Ustav SAD-a su napravljeni od konoplje. (U.S. Government Archives.)

9. Prvi uzgajani usjevi u mnogim američkim državama su bili usjevi konoplje. 1850-a je bila godina vrhunca za proizvodnju u Kentucky-u gdje je te godine proizvedeno 40.000 tona konoplje. Sve do 20.-og stoljeća konoplja je zaslužna za najveći priljev novca u državnu blagajnu Amerike. (State Archives.)

10. Najstariji poznati zapisi o uzgoju konoplje dolaze iz Kine još prije 5.000 godina, iako proizvodnja konoplje vjerojatno seže još i do drevnog Egipta.

11. Rembrandtova, Van Goghova, Gainsboroughova, kao i djela većine ostalih slikara iz tog doba, bila su uglavnom slikana na platnima od konoplje.

12. 1916.g., Vlada SAD-a predvidjela je da će do 1940-ih svi papiri biti zamijenjeni papirom od konoplje i da neće više biti potrebe za sjećom stabala. Izvješća studija Vlade izvjestila su da je 1 jutar (jedinica za zemlju) konoplje jednako iskoristiv kao 4,1 jutar stabala. Bilo je u planu provesti u djelo neke dijelove tog izvješća, ali je konoplja kasnije zabranjena. (U.S. Department of Agriculture Archives.)

13. Kvalitetne boje i lakovi su spravljeni od ulja sjemenki konoplje sve do 1937. godine. U Americi se 1935. godine 58.000 tona sjemena konoplje iskoristilo za proizvodnju boja i lakova. (Svjedočenje Shermana Williamsa (Paint Co.) prije Marihuana Tax Act-a (Zakona o porezu na marihuanu) američkog Kongresa iz 1937.g.)

14. Model-T, auto koji je napravio Henry Ford bio je pogonjen benzinom konoplje a sam je automobil također bio izgrađen od konoplje! Na njegovom velikom imanju, Ford je fotografiran u vlastitom polju konoplje (ako se netko želi uvjeriti evo link na sliku http://www.newagecitizen.com/images/FordHempFarmera.JPG ). Automobil “napravljen od tla” imao je kontrolne ploče također izrađene od konoplje čija je čvrstoća 10 puta jača od čelika. (Popular Mechanics, 1941.)
http://www.hemp.com/2011/01/henrys-hemp-car-not-so-much-hemp/
http://www.hempcar.org/ford.shtml

15. 1938. godine, konoplja je nazivana “Billion dollar crop” (“Usjev od milijardu dolara”). Tada je prvi put usjev koji donosi dobit imao poslovni potencijal da premaši zaradu milijardu dolara. (Popular Mechanics, veljača 1938.)

16.Mechanical Engineering Magazine (veljača 1938.) je objavio članak pod naslovom “The Most Profitable and Desirable Crop that Can be Grown”(“Najprofitabilniji i najpoželjniji usjevi koji se mogu uzgajati.”). U članku je objavljeno da kad bi se konoplja uzgajala tehnologijom 20.-og stoljeća da bi usjevi konoplje bili jedni od najvećih poljoprivrednih usjeva u Americi i u svijetu.

Sljedeće informacije dolaze izravno iz 14-minutnog filma Ministarstva poljoprivrede SAD-a (United States Department of Agriculture) iz 1942.-e koji ohrabruje i podučava “patriotske američke poljoprivrednike” da proizvedu 350.000 jutara konoplje svake godine za ratne potrebe, citiram:

“… [Kada su Grecian hramovi bili novi, konoplja je već bila davno poznata u službi čovječanstva. Tisućama godina, čak i tada, ova je biljka uzgajana za proizvodnju užadi i tkanine u Kini, te drugdje na istoku. Stoljećima prije, sve do 1850.-ih, gotovo svi brodovi koji su plovili zapadnim morima su imali užad i jedra izrađena od konoplje. Jer, za mornara, konoplja je bila neophodna … Sada, sa filipinskim i istočno-indijskim proizvođačima konoplje koji je stavljaju u ruke japanaca … američka konoplja mora zadovoljiti potrebe naše vojske i mornarice, kao i naše industrije … Mornarica naglo troši svoje resurse. Kad se to potroši, američka konoplja mora opet doći, konoplja za privez brodova, konoplja za vuču, konoplja za pribor i opremu, konoplja nebrojene koristi na brodovima i na obali. Baš kao u dane kada je Stari hrabar čovjek plovio morima pobjednički, s jedrima od konoplje. Konoplja za pobjedu! (Hemp for victory!)”

Ovjereni dokaz iz “Library of Congress” (knjižnice Kongresa), koji je pronašao istraživač Jack Herer, opovrgava tvrdnje drugih vladinih agencija koje tvrde da ovaj film “Hemp for victory” iz 1942.-e (USDA film) ne postoji.

Uzgoj i proizvodnja konoplje ne štete okolišu. USDA Bulletin #404 je donio zaključak da konoplja proizvodi četiri puta više pulpe (srži, kaše) s najmanje četiri do sedam puta manje zagađenja.

http://www.youtube.com/watch?v=MESZh-_uyUQ

Iz časopisa Popular Mechanics, veljača 1938:
“Ima kratku fazu vegetacije i rasta … Može rasti u bilo kojoj državi … Dugo korijenje prodire i ostavlja tlo u savršenom stanju za sljedeću godinu usjeva. Sa svojim gustim lišćem raste 2 do 3 metra iznad tla … Konoplja, ti novi usjevi neizmjerno mogu doprinijeti američkoj poljoprivredi i industriji.”
1930.-ih, inovacije u poljoprivrednim strojevima bi izazvale industrijsku revoluciju kad bi se primijenili na konoplju. Samo ovaj resurs (konoplja) mogao je stvoriti milijune novih radnih mjesta koji bi stvorili tisuće kvalitetnih proizvoda. Konoplja, da nije zabranjena, je mogla izvesti Ameriku (a i čitav svijet) iz Velike Depresije (Great Depression).
William Randolph Hearst (Citizen Kane) i Hearst Paper Manufacturing Division (Hearts proizvodnja papira) Kimberly-a Clark-a imali su u vlasništvu ogromne šumovite površine. Hearst tvrtka radila je uglavnom proizvode od papira. Patty Hearst-ov djed, razarač prirode zbog svoje osobne koristi, gubio je milijarde dolara zbog konoplje.
1937. godine, DuPont (kompanija koja znanstvenim radom stvara nove proizvode) je patentirala proces dobivanja plastike iz nafte i ugljena. Godišnje izvješće DuPont-a pozvalo je dioničare da investiraju u njenu novu petrokemijsku industriju. Sintetika kao što su plastika, celofan, celuloid, metanol, najlon, raylon, dacron, teflon itd., sada su mogla biti napravljena od nafte. Prirodna industrijalizacija konoplje mogla je uništiti više od 80% DuPont-ovog poslovanja. Andrew Mellon (DuPont-ov bankar) postao je Hoover-ov tajnik riznice (Hoover’s Secretary of the Treasury) i DuPont-ov glavni investitor. Imao je veze sa Morgan-ima, Rockefeller-ima i Rothschild-ima koji su bili tri najveće bankarske obitelji onda, a bormeć i danas. Mellon je postavio Harry J. Anslinger-a (Mellon je bio stric Anslinger-ove žene) na najvišu poziciju Federalnog zavoda za narkotike i opasne droge (Federal Bureau of Narcotics and Dangerous Drugs), danas Agencija za suzbijanje droga, DEA (Drug Enforcment Agency).

Ovi financijski tajkuni često su održavali tajne sastanke. Marihuana je proglašena opasnom i prijetnjom za njihove multi-milijarderske kompanije. Kako njihova bogatstva ne bi nestala, marihuana se morala istrijebiti. Ti ljudi su uzeli ne baš jasnu riječ iz meksičkog slenga “marijuana” i gurnuli je u svijest amerikanaca, a kasnije i cijelog svijeta – i naše male Hrvatske. I najobrazovaniji ljudi pali su na prijevaru o marijuani i nisu shvatili da se zapravo radi o „božanskoj“ konoplji dok nije bilo prekasno. Dakle da rezimiramo:
Do potkraj 19. stoljeća svijet je pokretao sustav koji se temeljio na ugljikohidratima, u kojem su se sva vlakna, goriva i lijekovi za zadovoljenje ljudskih potreba proizvodili fotosintezom, a Sunčeva se energija koristila za kombiniranje ugljičnog dioksida i vode u celulozu, osnovni građevni materijal prirodnog svijeta. Tijekom 20. stoljeća velik dio tih ugljikohidrata zamijenili su ugljikovodici koji se dobivaju ekstraktivnim industrijama ugljena i nafte. Umjesto konopljinih prirodnih vlakana koja se nisu dala zaštititi patentom došla su patentirana petrokemijska vlakna. Najlon, poliester i drugi sintetički materijali proizvodili su se u golemim količinama i promovirali agresivnim reklamama. Umjesto papirnatih vrećica i kutija stigle su sveprisutne plastične vrećice. Milijarde tih toksičnih, nerazgradivih predmeta proizvedene su kako bi bile upotrijebljene samo jednom i odbačene da bi onda pronašle put do potoka i rijeka, i s vremenom se stopile u goleme potopljene otoke smeća u Tihom oceanu i drugim oceanima, oslobađajući u morski i ljudski ekosustav toksičnu tempiranu bombu kemikalija koje narušavaju hormone. Umjesto da se papir proizvodi iz jednogodišnjih kultura za vlakna, goleme površine drevnih šuma ruše se i pretvaraju u triješće, pa zatim kuhaju s klorom i drugim opasnim kemikalijama kako bi se dobio inferioran proizvod u usporedbi s onim što zamjenjuje. Uništavanje i zagađivanje prirodnog svijeta nije jedini štetan učinak suzbijanja konoplje – kanabisa.
Opet, bilo namjerno ili slučajno, zakoni koji su prihvaćeni kako bi se nametnula zabrana poslužili su kao šablona za uspostavljanje represivne policijske države sa sve većim ograničavanjem sloboda pojedinaca. Pod maskom sprječavanja šteta od «pošasti droga», stanovništvo je podvrgnuto prisluškivanju telefona i drugim metodama nadzora, nametljivim i često nasilnim policijskim racijama i rasponu metoda kemijskog nadzora, uključujući nametnuto testiranje kose, urina i sline. Većinu trenutne zatvorske populacije čine nenasilni prekršitelji zakona o drogama, posebno u Sjedinjenim Državama gdje je privatizacija zatvora stvorila represivnu ali vrlo profitabilnu industriju za korporaciju Wackenhut i druge igrače u zatvorskoj industriji. Štetne posljedice zabrane nisu ograničene na pojedince nego se osjećaju širom geopolitičke sfere. Budući da se velik dio kanabisa i drugih droga biljnog podrijetla uzgaja u zemljama Trećeg svijeta, politička intervencija pod krinkom prekida opskrbe drogom koristila se i još se koristi u političke svrhe kao izgovor za vojno djelovanje. Invazija na Panamu i politička previranja u Afganistanu, Meksiku i Kolumbiji, da spomenem tek neke zemlje, rezultat su militarizacije i rata protiv droga. Usprkos golemoj količini dokaza za umiješanost američke vojske u krijumčarenje droge na veliko, uključujući unos tona i tona kokaina iz Južne Amerike u SAD radi financiranja tajnih aktivnosti, borci rata protiv droga i dalje se smatraju moralno uzvišenom elitom.
Iz mojeg obiteljskog ekonomskog stabla je vidljivo da je konoplja bila dobro jutro i laku noć. Još i danas jedna obiteljska parcela nosi naziv konoplišće. Greben i kolovrat još su jedini ostaci nostalgije koju čuvamo – konoplju  nam nedaju sijati ćak ni za individualne medicinske potrebe jer to ne dozvoljava čovjek s doktorskom diplomom na mjestu ministra zdravlja.
http://www.nacional.hr/clanak/113161/joint-na-recept
A da ju posijemo mogla bi nam služiti za „sve“- kao hrana, lijek, miris, energent, građevni i odjevni materijal, stočna hrana, za razne industrijske proizvode i, naravno, za uživanje kao cigara.
Konoplja ima kvalitetnije vlakno od drveta. Daleko manje nagrizajućih kemikalija je potrebno da bi se papir napravio od konoplje nego od drveta. Papir od konoplje ne žuti i vrlo je trajan. Biljka raste brzo i sazrijeva u jednoj sezoni, dok je drveću potrebno više godina.
Ako bi se svi plastični proizvodi, umjesto od naftnih derivata, radili pomoću cijeđenja ulja iz konoplje, prirodno bi se razgrađivali. Trebalo bi ih samo nakon upotrebe smrviti. Plastika od naftnih derivata se ne razgrađuje. Današnja plastika od nafte zato teško zagađuje okolinu. Kvalitene boje i lakovi napravljeni su od ulja konoplje sve do 1937. Čak 58 000 tona konopljinog sjemena korišteno je u SAD za proizvodnu boja do 1935. godine.
Njena prirodna biomasa bi mogla praktično nadoknaditi sve energetske potrebe koje se danas zadovoljavaju naftom i plinom.
Kora konoplje ima najduža i njajčvršća vlakna od svih biljaka na zemlji. Od tih vlakana mogu se izgraditi svi građevni materijali, uključujui lesonit, materijale za pokrivanje krovova, materijale za podove, zidne ploče, brtvila, oplatu, boje, ivericu, žbuku, šperploču, armirani beton, izolaciju, cigle i biorazgradive plastične kompozite koji su čvršči od čelika.
Ekološki održiva konoplja ne zahtijeva nikakva kemijska sredstva kod uzgoja. Stvara humus, čisti tlo od teških minerala, i upija enormne količine ugljika iz atmosfere. Konoplja može dati 250 % više vlakana od pamuka, i uz manju potrošnju vode, te 600 % više vlakana od lana, na istoj površini.
Kada bi upotreba svih fosilnih goriva i njihovih derivata, kao i korištenje drveta za papir i građevni materijal prestala, kako bi se spasio planet, i neutralizirao efekt staklenika, i zaustavila deforestacija, postojao bi samo jedan godišnje obnovljiv prirodan izvor sposoban za davanje ukupne većine svjetskog papira i tekstitila uz istovremenu smanjenje zagađenja, obnovu tla i čiščenje atmosfere. Konoplja iliti kanabis.

http://www.skriveno.com/index.php/2011/04/konoplja-nase-uze-spasa-do-bud…

Konopljino sjeme je izuzetno hranjivo. Može rasti bilo gdje, od sušne Sahare do hladne Skandinavije, te tako predstavlja idealno rješenje za problem gladi u svijetu (da je nije zabranjeno saditi). Može se koristiti sirovo, prženo, mljeveno i u obliku ulja. Konopljino sjeme je bogat izvor svih 20 aminokiselina, uključujući i 9 esencijalnih koje tijelo ne može proizvesti. Sadrži vitamine A, B1, B2, B3, B6, C, D i E. Ima savršen omjer omega 6 i omega 3 kiselina koje štite od kardiovaskularnih bolesti. Konopljino sjeme je najbogatiji poznati izvor polinezasićenih esencijalnih masnih kiselina. Sjemenke konoplje jačaju obrambeni sustav organizma, smanjuju kolesterol i štite krvne žile. Konopljino sjeme je bogat izvor fitonutrijenata koji štite imunitet, krvne žile, stanice, kožu i mnoge organe. Vrlo lako je probavljivo i ne uzrokuje nadutost i plinove.
Konopljino ulje je orašastog okusa i zelene boje. Nije ga preporučljivo koristiti za prženje jer se uništavaju vrijedni sastojci. Konzumiranje konopljinog ulja pomaže u sprječavanju visokog kolesterola i tlaka, povećava izdržljivost, vitalizira, ubrzava zacjeljivanje ozljeda, smanjuje upale, zadržavanje vode u organizmu, poboljšava imunološke funkcije, smanjuje bol i oticanje kod artritisa, ublažava PMS, liječi bakterijske infekcije i jača funkcije mozga. Zbog njegovih nutritivnih svojstava, konopljino ulje je savršeno za njegu kose i kože. Koliko god da je THC kontroverzan, mnoga istraživanja dokazuju njegov terapeutski značaj. Elite znaju da je do 1942.g. konoplja tisućama godina bila neprikosnoveni prirodni medikament No. 1 međutim njena cijena zbog lake dostupnosti i nemogućnost patentiranja biljke bili su evidentno dovoljni da korporativna farmakomafija donese smrtnu presudu – u ime naroda koji je time osuđen na trovanje kemijskim preparatima-otrovima. U svijetu su do danas rađena na desetine znanstvenih istraživanja koji su dokazali nespornu ljekovitost biljke konoplje, a čemu sve glasnije svjedoće pojedini sudionici tih istraživanja a čiji radovi su od nadležnih tijela ignorirani ili uništavani po diktatu zainteresiranih farmakokartela. Pretraživanjem raznih baza na  mreži došao sam do izvješća grupe znanstvenika s medicinskog fakulteta u Virdžiniji – Antineoplastic Journal of the National Cancer Institute, Vol. 55, No. 3, September 1975, pp.597-602 by A.E. Munson, L.S. Harris, M.A. Friedman, W.L. Dewey, and R.A. Carchman– kojima su dokazali da tri vrste raka koje su istraživali konoplja definitvno liječi.

http://www.erowid.org/plants/cannabis/references/journal/1975_munson_nci_1/1975_munson_nci_1_text.shtml

I druga istraživanja pokazuju da se farmakokapacitet konoplje može koristiti u saniranju  :
-raka i AIDS-a
-glaukoma
-multiple skleroze
-Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti te HIV demencije (Patent US 6.630.507.B1 – 7.10.2003.g.)   http://medicalmarijuana.procon.org/sourcefiles/govtmjpatent.pdf
-anoreksije
-autoimunih bolesti
-epilepsije
-astme
-psihičkih poremećaja

-postoperativna mučnina i povraćanje (intravensko)                                       http://www.clinicaltrials.gov/ct2/show/NCT00695487?term=cannabinol&rank=1

http://clinicaltrials.gov/show/NCT00812851

http://www.cannabis-med.org/english/bulletin/ww_en_db_cannabis_artikel.php?id=123#1

http://www.clinicaltrials.gov/ct2/show/NCT01433692?term=canabis&rank=1

http://www.clinicaltrials.gov/ct2/show/NCT00309413?term=cannabidiol&rank=7

http://www.clinicaltrials.gov/ct2/show/NCT00628290?term=cannabidiol&rank=9

Pravi i mnogo duži popis bolesti na koje pozitivno utjeće konoplja-lijek znanstveno je dokazao dr. Tod Mikuriya sa National Institute of Mental Health;

http://www.letfreedomgrow.com/cmu/DrTodHMikuriya_list.htm

Važnu ulogu konoplja predstavlja  oboljelima od raka jer ublažava bolove i sprečava širenje tumora.

Sigurno se pitate: „Postoji li opasnost kod uzimanja indijske konoplje ili sative u svrhu liječenja?“ Ne postoji niti jedna dokumentirana smrt povezana s predoziranjem canabisom ili THC-om. Nije dokazano da uzrokuje fizičku ovisnost, pa čak ni kod dugogodišnjih konzumenata što pokazuje donja studija Dr. Michal Roll, Sourasky Medical Center, Tel Aviv.

http://www.clinicaltrials.gov/ct2/show/NCT00270803?term=cannabinol&rank=2
Konoplja treba biti deklasificirana i postavljena u ljekarne za ublažavanje stresa. Izraelski znanstvenici iz Haife su dokazali da pušenje lišća konoplje sprećava nastanak PTSP-a ako konzumacija iste nastupi unutar 2 sata po stresnom doživljaju te bitno olakšava posljedice iste bolesti kao kroničnog stanja. Stoga njihova vojska zadužuje “đoint” kao dio prve pomoći… Do sličnih rezultata su došli i znanstvenici s Max Planck instituta u Njemačkoj.

http://www.wakingtimes.com/2014/08/13/cannabis-treats-anxiety-depression-activates-pathways-regulate-emotional-behavior/

Otvrdnuće i sužavanje arterija su loši, ali konoplja u obliku ulja proširuje arterije, čini ih elastičnijim što je zdravo stanje bez ovapnjenja. Mi smo  toliko uvjetovani štetnošću pušenjem duhana da ne vidimo da to nije slučaj s konopljom. Unošenje THC-a, konopljine aktivne tvari, ima pozitivan učinak. Također, ublažava mučnine uzrokovane kemoterapijom, otvara apetit i to je dapaće zdravo stanje bića.
Kažu da je stanje pod utjecajem kanabisa slično kao pijano stanje. Ali, istina je da kreativnost osobe može biti poboljšana pod utjecajem kanabisa. Percepcija vremena se lagano uspori tako da osoba bolje “osjeća” okolinu. Više cijeni sve umjetnosti, približi se prirodi i općenito postaje “svjesniji” pod utjecajem kanabisa. To je, ustvari, upravo suprotno stanje uma i tijela nego kao kod pijanog stanja uzrokovanog alkoholom. Farmakokorporacije su danas postale svjesne kapaciteta konoplje te pokušavaju segmentarno eksploatirati pojedine kanabinoide iz konoplje kako ne bi morali priznati cijelu biljku kao jedinstveni rezervoar jing-jang lijeka. Milioni konzumenata diljem svijeta svjedoće – biljka je nezamjenjiva kao ukupno iskustvo i rezultat.
Konoplja je vanzemaljska biljka. Postoje fizički dokazi da konoplja nije niti slična nijednoj drugoj biljci na ovom planetu. Pojedinci bi čak mogli pomisliti da ju je netko donio ovdje za dobrobit čovječanstva. Konoplja je jedina biljka kod koje se mužjaci (biljka muškog spola) pojavljuju na jedan, a ženke na drugi, vrlo različit način, i to je fizički vidljivo!

Nikad nitko ne govori o mužjacima i ženkama u biljnom svijetu, jer biljke ne pokazuju svoje spolove. Nijedna, osim konoplje (!). Da biste ustanovili spol bilo koje druge biljke na našem planetu, morate pogledati interno, u njen DNA.

Razlog zašto je ova čudesna, vrlo sofisticirana biljka budućnosti protuzakonita nema veze s tim kako ona utječe na nas.

Konoplja je zabranjena jer onih 1% s početka priče – milijarderi, žele ostati milijarderi!
Naš je zadatak javnost informirati o konoplji, odnosno kanabisu (cannabis), ali nikako o marihuani jer
cannabis sativa je biljka, isto kao što je heroin droga, a mak biljka, pa čitav svijet zna da mak nije heroin), i to je činjenica koja je ugrađena u svijest velike većine, ali čak i nas i zato smo zarobljeni u ilegalnom svijetu konoplje. Nitko i nikad u povjesti nije “zabranjivao” (stavljam ovaj izraz u navodnike jer mi uopće nije jasno kako netko može zabraniti biljku) sve do pojave biznisa. Na još veću žalost, konoplja nije jedini primjer u svijetu gdje se priroda iskorištava na sav mogući način kako bi se došlo do zarade. Nitko ne može i ne smije zabraniti prirodu u njenom izvornom obliku. Cannabis, u svom prirodnom stanju, osušena, bez daljnje obrade, je pogodna za različite načine konzumacije, jedenjem i pušenjem, a ne djeluje kao opijat.
Trebamo biti realni, svi znaju “Heroin je droga” ali ti isti znaju i da “Mak je dobar za kolače”. Znaju oni i “Marihuana je droga” ali ne znaju za konoplju (hemp) koja je lijek, hrana, odjeća, gorivo, poslovna mogućnost (konoplja će biti odličan biznis u brojnim granama industrije), prilika za obezglavljenu Hrvatsku!
Zamislite kad bi u javnosti (a ovdje mislim u prvom redu na tv i tisak, ali i na ne manje važno aktivno informiranje manjih masa ljudi, naših prijatelja, kolega, susjeda i sugrađana, od strane nas samih) često viđali naslove i slušali priče kao “Konoplja kao lijek”, “Magična biljka s dalekog Istoka”, “Izliječite se od nesanice”, “Ublažite reumatske bolove”, „konopljom sprijećite infarkt“, “Ljekovitost kanabisa i kanabisovog ulja”, “Kanabis: Lijek za PTSP”, “Kanabis-turizam”, “Usjevi od milijun dolara”, “Konopljom iz krize”…. Sigurno bi promijenilo svijest građana.

Mi imamo pravo glasa ali ne i slobodnog izbora jer zakon brani da promičemo konoplju jer ju je definirao kao drogu, a zabranjeno je promicati drogu. Uskraćen nam je izbor! Kad bi netko mogao financirati neke neovisne novine ili tv pa da promiče istinu o konoplji (a tako i o drugim stvarima), tada bi se lagano mijenjalo stanje svijesti u narodu i ono naše “Dajte nam izbora” uz naslove, plakate i povike “Umirem a imam lijek”, “Ne želim se trovati kemijskim tabletama”, “Kanabis-turizam”, “Ima nas i nije nas malo”, “Konoplja je lijek”…., bi tada imalo puno više smisla i sigurno bi se promijenilo mijenje, ali korumpiranost brani da se to dogodi. Nema dekriminalizacije. Dekriminalizacija nije ništa drugo nego “Ajde kad ste već tako uporni onda možete imati malo, za osobnu uporabu”, a što je to nego kompromis, i to takav da opet ne ostavlja nikakvu mogućnost iskorištenja te biljke za veće ciljeve. Legalizacija je ono što je potrebno i ona će se dogoditi tek kad bude morala, a to će nažalost biti tek kad ovi bogati iscrpe sve slične resurse a svijet postane očajan.

Farmeri u državi Washington koji su  svinje hranili i lišćem konoplje kao dodatkom dokazali da je takvo meso ukusnije i manje podložno kvarenju na sobnoj temperaturi… a kolko toga dobrog o konoplji tek moramo otkriti!

 

Proširimo istinu o konoplji u našem susjedstvu…!

Međunarodne konferencije i simpoziji o ljekovitosti konoplje (canabis) u 2014.g.

– u pripremi…

Autor contact: gllogota@gmail.com

Lijek se može kupiti-naručiti na:

http://www.ebay.com/itm/Cannabis-Oil-RSHO-Real-Scientific-Hemp-Oil-One-10-gram-Tube-SUBMIT-BEST-OFFER/261269244435?rt=nc&_trksid=p2047675.m1851&_trkparms=aid%3D222002%26algo%3DSIC.FIT%26ao%3D1%26asc%3D18058%26meid%3D2190161378067195533%26pid%3D100005%26prg%3D8304%26rk%3D2%26rkt%3D2%26sd%3D310763351775%26

Oglasi

EU – uvod u fašizam metodom kuhane žabe

Princip djelovanja Europske unije je vrlo jasan: centralizacija moći radi lakšeg nadziranja. Njeni zakoni imaju uvijek primat nad zakonodavstvom “države-članice” (točnije: provincije). Dvije su temeljne osobine pravnog poretka EU u odnosu na države članice: (1) izravni učinak i (2) nadređenost. Uz to, europski pravni poredak ima i jednu nezgodnu naviku: “proždire” pravni poredak država članica. Nijemci su izračunali da europsko pravo čini 85% njihovog pravnog poretka.
Europsko je pravo nekada bilo klasično međunarodno pravo i temeljilo se na međunarodnim ugovorima Pariškom i Rimskim ugovorima. No od 60-ih godina, Europski sud je “predložio” drukčije viđenje europskog pravnog poretka, pa tako europsko pravo nije više međunarodno pravo nego samostalni pravni poredak. Kao takvo prihvaćaju ga države članice (točnije prihvaćaju ga njihove marionetske vlade), kao i nacionalni sudovi.
Budući da europsko pravo nije međunarodno pravo, njegovi subjekti nisu samo države, već i njihovi građani. Građani država članica kao subjekti prava EU mogu biti nositelji subjektivnih prava koja se izvode direktno iz pravnog poretka EU; otuda i doktrina izravnog učinka prava EU.
Novi pravni poredak EU sam kreira pravila o učinku vlastitih pravnih pravila u pravnim porecima svake države članice. Prema tome, kontrola nad učincima prava EU u domaćim pravnim sustavima više nije u rukama nacionalnih sustava, već u rukama samog prava EU! Stoga se govori i o konstitucionalizaciji unijskog prava, tj. na europskoj razini stvara se temeljna ustavna norma koja određuje status svih ostalih pravnih normi unutar tog poretka. Drugim riječima, jasno je da se Europska unija od zajednice za ugljen i čelik, preko ekonomske zajednice transformirala u političku uniju – saveznu državu.
Europa je federalna višenacionalna država. Možete li se sjetiti neke federalne višenacionalne države u povijesti koja nije sadržavala bar neke elemente diktature?
Ako postoji mnogo točaka odluka onaj tko je na vrhu ima problema s nadziranjem svih točaka. Ako se stvar znatno pojednostavi, centralizacija bi omogućila lakši nadzor. Ovaj put centralizacija ima ime: ”globalizacija”. I “Europa”. I “demokracija”. Ili štoveć. Floskule. Uvijena u celofan građanima Europe prodaje se diktatura i puzajući fašizam.
Svaki dosadašnji oblik diktature, poput fašizma ili staljinizma, težio je prema centralizaciji moći koja diktira sve. Nekolicina odlučuje što će ostatak ljudi raditi. Da nije posve tragično, bilo bi gotovo komično da ljudi, nakon II. svjetskog rata koji je odnio preko 60 milijuna žrtava, te nacističkog pokušaja centralizacije Europe, ne uviđaju da se identična stvar događa i dan-danas, samo na mnogo suptilnijim i skrivenijim principima zahvaljujući poboljšanim tehnikama manipulacije. Naravno, postavlja se pitanje koji je krajnji cilj cijelog tog projekta i kako se upravlja procesima pomoću kojih ga se nastoji ostvariti…
U korporatističkom sustavu političari ne rade u korist svojih građana, već provode politiku koju stvaraju neizabrane skupine (tzv. think tankovi i organizacije Novog svjetskog poretka). Tako oblikuju svijet na način koji odgovara onima koji kontroliraju velike korporacije.
Korporatizam kao način upravljanja državom značajan nam je osobito s obzirom na današnje stanje sveopće krize. To zato, što su je oni i proizveli radi svog dobitka. Vidljive se vlasti građanima prikazuju kao sile dobra, ali su u stvari one samo vidljivi dio stvarne korporatističke vlasti koja ih koristi radi ostvarenja vlastitih sebičnih interesa (bogaćenja) na štetu upravo tih građana kojima je namijenila posvemašnju bijedu.
Korporatizam stvara određeni problem (gospodarska kriza, kriza okoliša, terorizam, bolest, rat, globalno zatopljenje i slično), a potom vidljive vlasti (pod utjecajem korporatista) uz pomoć medija (također pod utjecajem korporatista) izmišljaju razlog koji je navodno izazvao problem te sugeriraju rješenje koje se uglavnom svodi na to da operušaju građane za novac koji će navodno riješiti problem prema određenom planu (npr. programi gospodarskog oporavka, povećani izdaci za borbu protiv terorizma, za rat na drugom kraju svijeta itd.)
Problem se na kraju uvijek pokaže preteškim, a vlasti prikazuju kako su pokušale riješiti, ali eto nisu uspjele. Naravno da neće javno reći da su opljačkali građane rješavajući problem koji je i izazvala sila koja kontrolira vlasti. Glavni je cilj takvog upravljanja ostvarenje zarade na strani korporatista i provođenje nadzora.
No, ima još jedan način upravljanja. Taj je perfidniji i opasniji, jer stvara lažni dojam da su rješenje problema koji stvara elita tražili sami građani! O tome sam u više navrata mantrao ali da ponovim – “problem – reakcija – rješenje”.

1. Problem

Elita stvara problem, recimo izaziva globalnu ekonomsku i sigurnosnu krizu (11. rujna, “rat protiv terorizma”, općesvjetsku recesiju, raspad fiskalnog i monetarnog sustava u EU). Razvija se osjećaj financijske i osobne nesigurnosti, depresija, opće ekonomsko, društveno, ekološko i moralno propadanje. Time se izaziva:

2. Reakcija

Građani su naprosto ogorčeni, uslijed isfabricirane krize žive sve lošije, osjećaju se nesigurnima i vape: učinite nešto, ovako dalje ne može! Spremni su žrtvovati svoju slobodu na oltaru sigurnosti. Vrijeme je da se ponudi:

3. Rješenje

Ista elita koja je izazvala problem, ponudit će rješenje — globalizaciju, ujedinjenje, centraliziranu upravu nad novcem i ljudima, ograničenje osobnih sloboda, zaštitu od svega zla posvemašnjim nadzorom, tzv. “Novi svjetski poredak”, ili Novus Ordo Seclorum.
Slijedeći korak je EU FEMA – ne da li da ili ne već samo – kada!? Usprkos sirotoj Pusički…

Zagrijavanje balkanskog kotla

Pod naslovom „Prirodni neprijatelj komunizma“ i podnaslovom „Prošlost koja je već počela: nove i, naročito stare vizije CIA-e o Jugoslaviji“ članak je (ovdje je skraćen) objavljen 22. prosinca 1990. god. u listu Slobodna Dalmacija. “Akcioni program utjecaja“ iznio je savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Zbignew Brzezinsky, na skupu sociologa i studenata sociologije sredinom kolovoza 1978. god. u švedskom gradu Uppsali uskom krugu Amerikanaca, a materijal je, u prijašnjoj državi, neko vrijeme bio proglašen državnom tajnom.

“Krajnji cilj SAD u Jugoslaviji jest uklanjanje komunističke vladavine u bilo kojoj formi. Taj cilj se u dogledno vrijeme ne može ostvariti i njegova realizacije zavisi kako od stanja u toj zemlji, tako i od stanja u globalnim, svjetskim okolnostima. U okviru konkretne strategije statusa quo potrebno je poduzimati ove mjere:

a)stalno i dosljedno ukazivati na staljinističke tendencije u sovjetskoj politici i time zastrašivati jugoslavenske komuniste i druge ljevičare u zemlji i svijetu;

b)sistematski pomagati i davati publicitret raznim opozicijskim grupama u Jugoslaviji, u vezi s tim treba mnogo više reklamirati razne jugoslavenske disidente. (…)

c)u interesu je SAD da pomažu one centralističke snage u Jugoslaviji koje su spremne na otpor SSSR-u. Istodobno, jednako je važno pomagati i sve separatističko-nacionalističke snage, jer su one prirodni neprijatelj komunizma kao ideologije. Iako je proturječna ta taktika istodobnog pomaganja i centralističkih i separatističkih tendencija, ima svoje duboko opravdanje, što se već pokazalo i u drugim prilikama (razbijanje komunista u Indoneziji);

d)posljednjih desetak godina čini se da povijest jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od ideje komunizma. Za to nisu dokaz samo trvenja unutar pojedinih komunističkih zemalja (Rusi i Ukrajinci u SSSR-u, Srbi i Hrvati u Jugoslaviji, Česi i Slovaci u ČSSR itd.) nego još više trvenja i sukobi, pa i ratovi između pojedinih komunističkih zemalja (SSSR –Kina, Vijetnam – Kambodža). Zato na tu kartu treba igrati na dugi rok i kad je Jugoslavija u pitanju, kako bi se angažiranjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma;

e) izuzetnu važnost u ideološkoj borbi protiv komunizma u Jugoslaviji i drugdje ima kulturno-ideološka infiltracija putem sredstva masovnih komunikacija (štampa, radio i televizija) (…)

f) u ideološkoj borbi protiv komunizma poticanje potrošačkog mentaliteta, a tu Jugoslavija također predstavlja povoljno tlo, nije bez značenja. Iskustvo pokazuje da je taj mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti, kad se jednom pojavi, on probija sve sve teorije komunističkog egalitarizma bolje nego mnoge političke akcije. (…)

g)veliki su jugoslavenski dugovi zemljama Zapada, naročito onima u Europskoj ekonomskoj zajednici. Ti dugovi, zajedno s onima koje će Jugoslavija i ubuduće uzimati, izuzetno su pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlju. Stoga je porast jugoslavenskih dugovanja, dugoročno gledano, koristan za američke interese, te Jugoslaviju ne bi trebalo sprečavati da uzima nove kredite, makar to privremeno imalo i negativne efekte za zajmodavca, jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim mjerama.

h)veću pažnju treba posvetiti jugoslavenskim građanima koji se vraćaju u zemlju sa svog boravka u inozemstvu, to ne znači da ih treba pretvarati u teroriste, čemu teže ekstremne grupacije jugoslavenske fašističke emigracije, negio ih teba koristiti kao nesvjesne i svjesne propagatore američkog i zapadnog načina života.

i)na međunarodnom planu treba i dalje cijepati pokret nesvrstanih, na tom planu još bolje bi se mogao iskoristiti blok latinskoameričkih zemalja koje su najbolji „trojanski konj“što ga SAD imaju unutar pokreta nesvrstanih, kao što SSSR ima Angolu, Kubu itd.

Takvi zadaci politike SAD prema Jugoslaviji zahtijevaju i određene političke saveznike unutar zemlje. Iskustvo pokazuje da se najbolji saveznici nalaze među imućnijim slojevima jugoslavenskog društva, a to su u prvom redu pripadnici liberalne inteligencije koji su zaineresirani za individualne slobode, neograničenu slobodu štampe, umjetničkog stvaranja itd. Svima njima treba pružati maksimalnu podršku koja će ohrabriti i njih i njihove potencijalne pristaše pa makar takva politika izazvala i represalije od strane vladajućih komunista.“

Sada naši gospodari dolaze da vide rezultate. Naši vrhovnici poklonit će se novom gospodaru u tamo nekom novom Beogradu-Bruxelesu.
Vrhovnici žele poklanjati darove, a podanike staviti u službu gospodara. Podanici žele živjeti u miru bez gospodara.

A kako će biti, pokazat će vrijeme. Tko preživi, pričat će …

Protokoli dinarskih mudraca

PROBLEM – REAKCIJA  –  RJEŠENJE

“RUŠITELJI Jugoslavije nikada nisu imali u vidu nestanak te tvorevine, nego prelazak na djelovanje u ilegali i njezinu undercover misiju. Treba se znati: destrukcija Jugoslavije čin je njezina istinskog rođenja!”.

By Viktor Ivančić
Protokoli dinarskih mudraca: Otkriven dokument o ustrojstvu Tajne Jugoslavije

Gornje zlokobne retke vaš izvjestitelj prepisuje iz programskoga spisa što mu je zamršenim spletom okolnosti dospio u ruke, a od čijeg ga prelistavanja podilazi mučnina i lagana drhtavica. “Tajna Jugoslavija” sastoji se od četrdesetak stranica gusto tiskanoga teksta, s punim naslovom “Manifest o ustrojstvu i djelovanju Tajne Federativne Republike Jugoslavije (TFRJ)”, dok je među poznavateljima i distributerima ovog mračnog štiva – osobama koje znaju paziti na svoju anonimnost – dokument poznat i pod kolokvijalnim nazivom Protokoli dinarskih mudraca.

Opskurna programska knjižica ima daleko veću važnost i snagu nego što sugerira njen izgled. Događaji kojima ovih dana svjedočimo samo su zadnji u nizu sličnih i konačna potvrda frapantnog otkrića koje je izvjestitelj odlučio podijeliti s čitateljima: sve što se zbiva, zbiva se prema poznatom scenariju i rezultat je davno skovane zavjere!

Izvjestitelj stoga moli čitatelje da događaje koje ćemo ovdje ukratko prikazati prihvate samo kao ilustraciju, sićušne detalje koji upućuju na generalnu zakonomjernost…

Koncem prošloga tjedna zastupnik u Hrvatskome saboru Branimir Glavaš osuđen je na deset godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad zarobljenim srpskim civilima 1991. godine, ali je neposredno prije izricanja presude pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, s legalno izdanim dokumentima o dvojnom državljanstvu i mjestu prebivališta u okolini Ljubuškog, što nikoga nije naročito iznenadilo. Nešto ranije, isti je manevar poduzeo hercegovački politički moćnik Ante Jelavić, ali u suprotnome smjeru: izbjegao je u Hrvatsku, kao vlasnik dvojnog državljanstva, nakon što je u Bosni i Hercegovini osuđen na deset godina robije zbog zloupotrebe položaja i financijskih malverzacija teških nekoliko milijuna eura. Malo zatim, riječki kirurg Ognjen Šimić, osuđen na devet godina zatvora zbog primanja mita, pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu neposredno prije izricanja presude, gdje i danas slobodno živi zahvaljujući dvojnom državljanstvu. U zadnjih nekoliko godina nesmetani protok kriminalnog ljudstva između dviju država kontinuirano raste, uvijek u smjeru garantirane slobode…

Glavaš je bosansko državljanstvo dobio u studenome prošle godine, a dokumente o mjestu prebivališta dva dana prije presude, pa sada uživa punu pravnu sigurnost: Bosna svoje državljane ne izručuje Hrvatskoj, kao ni Hrvatska svoje Bosni. Dok je još bio u Osijeku, policija ga nije mogla nadzirati i hapsiti, jer mu je hrvatski parlament – voljom vladajuće većine – odbio ukinuti zastupnički imunitet. Mada je presuda relativno blaga, konsternirala je i premijera Ivu Sanadera, ponukavši ga da u napadu bijesa zgazi princip trodiobe vlasti i pljune u smjeru nadležne palače pravde: “Sudstvo se, s obzirom na visinu kazne i termin izricanja presude, izravno uključilo u izbornu kampanju!”

(Izvjestilac si na ovome mjestu dopušta intermezzo kako bi primijetio da je Sanader svojom izjavom otišao korak dalje od devize što se – možda neopravdano – pripisuje Josipu Brozu, a koja veli da se “ne trebamo držati zakona kao pijani plota”. Poruka predsjednika hrvatske vlade istodobno je i dublja i konkretnija: Ako politička vlast ne vodi računa o pravnoj državi, to ne znači da pravna država ne treba voditi računa o političkoj vlasti! Ili u prijevodu: Suci su dužni potpuno samostalno donositi odluke koje će udovoljavati vladajućoj politici, kako se ne bi desilo da vladajuća politika mora utjecati na sudove, što bi bilo demokratski neprihvatljivo. Dođe li do poremećaja u tome finom mehanizmu, čitav sustav otklizava u pizdu materinu, a premijer je prisiljen izricati optužbe kakvih se ne bi posramio ni demokratski izabrani tiranin Robert Mugabe.)

Za našu priču, međutim, važno je da se Glavaš u Ljubuškome osjeća više doma nego u Osijeku, zato jer su mu omogućene pogodnosti koje mu službena Hrvatska formalno ne može pružiti, mada to uistinu želi. Bez Bosne i Hercegovine, službena Hrvatska ne bi bila u stanju realizirati svoju stvarnu političku volju, jer je prisiljena tu volju prikazivati svijetu suprotnom od one kakva ona jeste.

Pokušajmo situaciju predočiti što plastičnije… Hrvatska je, dakle, Branimira Glavaša osudila na robiju zbog počinjenih zločina i nije mu mogla priuštiti utočište nakon što je omogućila njegov bijeg. Bosna i Hercegovina je, pak, Branimiru Glavašu osigurala utočište, ali mu nije sudila zbog počinjenih zločina. Koja je zemlja jedina u stanju Branimira Glavaša istodobno i osuditi i priuštiti mu sigurno utočište? Bivša Jugoslavija, naravno, država koja je postala uistinu efikasna tek nakon što je zbrisana s geopolitičke mape svijeta.

O tome govore Protokoli dinarskih mudraca. Tajna vitalnosti Tajne Jugoslavije upravo je u njezinu nepostojanju. Lanac bizarnih, zaprepašćujućih i naizgled neobjašnjivih događaja lišen je svake slučajnosti; njihova matrica zadana je preciznim zavjereničkim planom što su ga prije stanovitog vremena skovali paklenski umovi. Uz napomenu da se sljedeće rečenice prvi put objavljuju u nekom masovnom mediju, evo što, između ostaloga, stoji u Protokolima (paragraf 6): “Okvir nekadašnje Jugoslavije pokazuje se nužnim da bi nacionalne države nastale njenim raspadom mogle funkcionirati onako kako su i zamišljene – naime, kao entiteti zla, poroka i političke bestijalnosti, koji će širiti predstavu o sebi kao civiliziranim tvorevinama”.

Drugim riječima (paragraf 7): “Nekadašnja Jugoslavija jedina je konkretna podloga koja omogućuje širenje iluzije o svojim bivšim federalnim jedinicama kao pristojnim državama”.

Drugim riječima (paragraf 8): “Iz činjenice da one ne žele biti pristojne (jer bi time izdale svoju svrhu), nego samo emitirati sliku o sebi kao pristojnima, Jugoslavija se pokazuje nezamjenjivom u svojstvu formalno nepriznatoga geopolitičkog kontejnera za bezbolno odlaganje svakovrsnih gadosti”.

Drugim riječima (paragraf 9): “Gadosti odložene na prostoru bivše Jugoslavije imaju to svojstvo da su uvijek na `tuđem teritoriju`, pa dakle više nisu `naše`, ovisno o nacionalnoj perspektivi koja se u konkretnome slučaju zauzima. Tajna je u tome što će taj prostor biti utoliko više naš, što se snažnije vjeruje da je on `tuđi`”.

Drugim riječima (paragraf 10): “Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji… prostor nekadašnje Jugoslavije potrebniji je sada nego dok su bile članice federativne zajednice”.

Drugim riječima (paragraf 11): “Jugoslavija se samo provizorno raspala, da bi svojim lažnim rasulom opsluživala lažne slike entiteta nastalih iz nje”.

Drugim riječima (paragraf 12): “Raspad Jugoslavije bio je jedini način njezina stvarnog opstanka”.

Drugim riječima (paragraf 13): “Tek kada je postala bivša, Jugoslavija je osigurala svoju budućnost!”.

Autori Protokola poručuju kako “osnovni kohezioni faktor Tajne Jugoslavije jest sam njezin raspad”. Između redaka, mada se to ponegdje navodi i eksplicitno, može se razumjeti da je enormna količina krvi što je prolivena za demontažu bivše države najveći jamac čvrstoće geopolitičke činjenice koja je tako stvorena. Kao podloga služi zavidan zločinački potencijal regije, koji ima biti iskorišten na najunosniji i dosad nezabilježeni način, pa se na nekoliko mjesta u dokumentu spominje termin “federiranje kriminala”. U tim stravičnim fragmentima štivo gotovo da nudi izravne upute:

Kada mafija u Hrvatskoj, na primjer, odluči ubiti mafijaša koji je ujedno i novinski izdavač, angažirat će srbijansku mafiju da obavi taj posao, te proširiti glasine da je ubojstvo naručila mafija iz Crne Gore. Uz napomenu da su izmjene pozicija moguće i poželjne, te da svaka nacionalno-kriminalna skupina može zauzeti bilo koju točku u zatvorenom krugu. Ili kako se to u Protokolima eksplicitno kaže (paragraf 47): “Tajna je u tome što će hrvatska, srbijanska, crnogorska ili albanska mafija, tek kada se ustroje kao potpuno odvojene, moći djelovati kao jedinstvena struktura.”

Porijeklo Protokola obavijeno je velom tajni, ali se osnovano sumnja da su začeci i prve skice dokumenta sročeni još u radnim pogonima nekadašnje Udbe, da bi spis bio konačno definiran negdje s početkom ratnih sukoba (vjeruje se da su u njegovom stvaranju sudjelovale skupine eminentnih intelektualaca, uključujući i nekoliko dobitnika NIN-ove nagrade), te dijeljen tajnim kanalima, naročito intenzivno u emigrantskim krugovima. Primjerak kojim raspolaže vaš izvjestitelj stigao je iz Norvala u Kanadi, kraja koji je dao niz žestokih nacionalnih revolucionara i likova što su se spremali zauzimati vlast u balkanskoj bačvi baruta ispisujući riječ “Tito” na živoj svinji.

U nekoj vrsti preambule izlaže se sam smisao zloslutne inicijative (paragraf 2): “Budući da sve zemlje nastale od bivše Jugoslavije nastoje ući u Europsku uniju, a pritom održavati sustave vrijednosti koji su potpuno oprečni onima Europske unije, potrebno je stvoriti prostor koji će im omogućiti da njeguju svoje rezervne identitete, te u isto vrijeme nesmetano napreduju ka paneuropskim integracijama. Idealan takav prostor za zemlje bivše Jugoslavije je bivša Jugoslavija, uspostavljena na konspirativnim načelima, u daljnjem tekstu TFRJ.”

Istinski sotonska narav tvorevine, smišljene u duhu zakona spojenih despotizama, gdje cilj opravdava sredstva i umnožava žrtve, gdje se moć kumulira do neslućenih razmjera, obrazložen je već u sljedećem pasusu (paragraf 3): “Visoki intenzitet neprijateljstva između zemalja sljednica nekadašnje Jugoslavije omogućit će njihovim državnim oligarhijama uzajamno njegovanje bratstva i jedinstva kao najpouzdanijeg načina da se sačuva kompaktni lanac lokalnih strahovlada”.

Vaš izvjestitelj, nakon čitanja “Tajne Jugoslavije”, osupnut je činjenicom da mu se kao na pladnju nude odgovori na sva ona brojna pitanja s kojima smo uzaludno razbijali glave, a najčešće ih se nismo usudili ni postaviti. Naizgled neobjašnjivi događaji imaju svoja konkretna utemeljenja. Jedna otrovna brošura ne samo da ih je najavila, nego je bila njihov osnovni generator. Krvavi potok historije cijedi se iz manifesta što ga je sastavio trust zločinačkih umova. Sada – kad su mu odgovori poznati – izvjestitelj se usuđuje dio tih pitanja podijeliti s čitateljima:

O čemu se zaista razgovaralo na susretu šestorice predsjednika u Titovoj vili u Splitu 1990. godine? Tko je doista utanačio sastanke Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića u Karađorđevu i organizirao im radne šetnje kroz hrastovu šumu tikveškoga lovišta? Pod kakvim je okolnostima odbjegli haški optuženik Radovan Karadžić, alias Dragan Dabić, ljetovao na hrvatskome Čiovu? Tko je omogućio generalu Ivanu Čermaku, također haškom uzniku, da tokom rata zgrne bogatstvo prodajući hrvatsku naftu kojom će se opskrbljivati srbijanski tenkovi? Zašto je Željko Ražnatović Arkan pušten iz hrvatskoga zatvora prije nego će organizirati pokolj u Bijeljini? Zbog čega je Milorad Ulemek Legija, vođa ubojica premijera Zorana Đinđića, raspolagao hrvatskim pasošem?

Tko je zbilja naložio hapšenje urednika Feral Tribunea kada je taj list na naslovnici objavio Tuđmana i Miloševića u krevetu, uz naslov “Jesmo li se za to borili?”, što je bio prvi pokušaj razotkrivanja urote tvoraca Protokola? Zašto birači koji žive u Bosni i Hercegovini rješavaju izbore u Hrvatskoj? Zbog čega se Ivica Todorić i Miroslav Mišković nikada ne pojavljuju u isto vrijeme na istome mjestu i da li to znači da se radi o istoj osobi? Zašto je hrvatsko-slovenski granični spor takve prirode da ni jednoj strani ne odgovara ni jedno od zamislivih rješenja? Zbog čega je Miroslav Ćiro Blažević, kućni ljubimac obitelji Tuđman, postao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine? Zašto Miljenko Jergović objavljuje priglupe kolumne u beogradskoj Politici?…

Nakon što su mu predočene osnovne poruke Protokola dinarskih mudraca, čitatelju će se lako razbistriti odgovori na gornja i slična pitanja. Tim prije što su završne stranice monstruoznog dokumenta neka vrsta recepture, zbir konkretnih naputaka i pojašnjenja za djelovanje u oblastima kulture, medija, zabave i visoke politike. Na primjer (paragraf 96): “Svaki nacionalni politički lider koji je vlastohlepni luđak i korumpirani razbojnik, imat će parnjaka u nekoj od susjednih država koji je triput veći luđak i razbojnik nego što je on, s tim da uvijek vrijedi i obratno.”

Slična je stvar s nacionalnim intelektualcima, barem onima koji su se nametnuli kao čuvari plemenske duhovnosti (paragraf 98): “Svaki Ivan Aralica imat će svoga Dobricu Ćosića, da bi se moglo reći: `Što je naš Dobrica Ćosić prema vašem Ivanu Aralici?` i obratno. Tajna je u tome da Ivan Aralica i Dobrica Ćosić mogu biti jedna te ista osoba (poput Todorića i Miškovića – op. V.I.), što najvjerojatnije i jesu.”

Vaš je izvjestilac imao potrebu iscrpno vas upoznati s jednim dijaboličnim spisom kako bi prestala čuđenja raznih vrsta, a recentni se događaji mogli iščitavati u odgovarajućem ključu. Jer nakon uvida u programske osnove “Tajne Jugoslavije” nema mjesta zdvajanju oko toga kako je moguće da osvjedočeni zločinac – čovjek koji je izdavao naredbe da se zarobljeni civili ubijaju nalijevanjem kiseline u ždrijelo – bude osuđen na deset godina robije i istodobno uživa na slobodi pod punom pravnom zaštitom. A kad to znamo, znat ćemo i zašto smo vlasnika kiseline delegirali u najviše političko tijelo i tretirali ga poput heroja, kao i to da on možda s tom kiselinom ne bi ni rukovao da nije vjerovao kako će zbog toga biti obasut političkim i mitološkim počastima, a zatim podvrgnut zajamčenoj slobodi.

Link originalnog teksta:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/protokoli-dinarskih-mudraca-otkriven-dokument-o-ustrojstvu-tajne-jugoslavije/434033.aspx

Zbog povremene nefunkcionalnosti linka sigurnosna kopija je objavljena ovdje!

Bogatstvo vatikanskih siromaka

Zaista teško je reći koliko je bogat Vatikan. Informacije do kojih sam dolazio uključivalo je većinom umiješanost Vatikana u skandal s nacističkim (ustaškim) zlatom, odnosno bogatstvom otetim žrtvama holokausta u Drugom svjetskom ratu. Ovdje je nemoguće izbjeći politiku jer, kao što je rekao William Dorich “ Od novca koji je otet od zuba mojih rođaka, Vatikan je omogućio nacistima bijeg u Argentinu”. On je pokrenuo sudski spor protiv Banke Vatikana i franjevačkog reda kako bi dokazao umiješanost Vatikana u zbivanja u Drugom svjetskom ratu. Njegove tvrdnje se odnose na financiranje “Puta štakora” , mreže puteva kojima su nacisti i fašisti bježali iz Evrope nakon Drugog svjetskog rata. U njegovoj tužbi stoji da su Banka Vatikana i franjevci pomogli članovima brutalnog nacističkog režima u Hrvatskoj sakriti i prokrijumčariti oteto blago vrijedno milijune dolara, uključujući zlato i nakit otetim od zarobljenika koncentracionih logora.
Pokušao sam ovaj put izbjeći pisati o umiješanosti Vatikana u ta zbivanja, i fokusirati se na druge izvore Vatikanskog bogatstva. Novčano bogatstvo je samo mali dio ako se usporedi s neprocjenjivim blagom u nekretninama koje govori o “božjoj slavi”. Članak Why the Vatican needs money iz 1987. godine ističe kako Vatikan nije imao dovoljno novca da pokrije troškove svojih uposlenika. No, još je sedamdesetih godina, 1973. godine objavljen izvještaj “Vatikanske milijarde” (Vatican Bilions) koji je napisao Avro Manhattan.
“Vatikan posjeduje ogromne investicije Rothschilds-ovih u Britaniji, Francuskoj i Americi, u Hambros Banci, u Londonu i Zurichu. U Sjedinjenim Američkim Državama u Banci Morgan, Chase-Manhattan Banci, Prvoj Nacionalnoj Banci New Yorka, Bankarskih trust kompanija i ostalih. Vatikan posjeduje milijarde širom moćnih međunarodnih kompanija poput Gulf Oil, Shell, General Motors, Bethlehem Steel, General Electric, International Business Machines, T.W.A., itd. Sveukupna vrijednost se procjenjuje na više od 500 bilijuna dolara samo u SAD-u.”
“Katolička crkva, kada bi se svi njeni izvori bogatstva spojili bila bi najznačajniji broker u svijetu. Vatikan neovisne od svakog pojedinog uspješnog pape neprestano je bila usmjerena ka Sjedinjenim Državama. Po pisanju Wallstreet Journala Vatikanski financijski potezi u Sjedinjenim Državama su tako enormni da su se često događale kupovine zlata za koje se plaćalo milijunima dolara odjednom.”
United Nations World Magazine procjenio je Vatikansko blago na više milijardi dolara, od čega je veliki dio pohranjen u zlatu u Federal Reserve Bank u Americi, dok je ostatak u bankama u Engleskoj i Švicarskoj. Ali ovo je samo mali dio Vatikanskog bogatstva, koje je u Sjedinjenim Državama veće od pet najvećih korporacija u zemlji. Kada se tome dodaju nekretnine, posjedi, dionice i vrijednosni papiri u svijetu tada cijelo bogatstvo katoličke crkve prkosi svakoj racionalnoj procjeni.”
Katolička crkva je najveća financijska sila, skupljač blaga i vlasnik nekretnina. Ona je najveći vlasnik materijalnog bogatstva od svake institucije, korporacije, banke, gigantskih trustova, vlade ili države na svijetu. Papa, kao vidljivi posjednik neizmjere količine blaga, jeste najvjerovatnije najbogatiji pojedinac dvadesetog stoljeća. Nitko ne može zasigurno procijeniti koja je vrijednost u milijardama dolara.
Velike prihode obezbjeđuju i sveci koje je katolička crkva proglasila. U pravilu, što je svetac značajniji, više novaca donosi. A to je značilo, svetac vas može odriješiti vaših grijeha. Dovoljno je nositi križ ili neki predmet posvećen svecu, kao što Manhattan navodi apostola Petra, u čije ime je papa Grgur opraštao grijehe. Oni koji su željeli da im grijesi budu oprošteni davali su velikodušne zahvale u vidu novca i imanja.
Kada je754. godine Pepin, kralj Franaka pobijedio Lombarde, “tisuće sela, utvrda, farmi i imanja, naslijedio je predstavnik svetog Petra na zemlji: papa.”
No, čini se da je preokret načinjen kada se pojavila Konstantinova donacija između 750-775. godine koju je papa Hadrian i predao caru Charlemagneu kako bi se dokopao njegove zemlje, govori o darovima koje je Konstantin predao crkvi. Ta je donacija postavila papu iznad zemaljskih vladara i nacija, učinila ih je nasljednikom cijelog Rimskog Carstva, što je uključivalo Judeju, Grčku, Aziju, Trakiju, Afriku, grad Rim s Italijom i cijelo Zapadno Rimsko Carstvo. Donacija je sadržavala zahvalu Konstantina Silvestru za obraćenje, krštenje i čudesno izlječenje gube. Ovo je naravno sve bila prevara.
Glad za bogatstvom ogledala se u podizanju luksuznih katedrala i veličanstvenošću liturgija. Usporedno s tim rastao je i svjetski ponos koji je bio sve gladniji za zemaljskim bogatstvima. Ovo je uzrok nedostatku milosrđa koje se okrenulo na očitu netoleranciju.

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, potpisan u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Sveta Stolica i Republika Hrvatska

nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke Crkve i Hrvatske Države.

– temeljeći se Republika Hrvatska na odredbama Ustava, posebno na člancima 40. i 41. o vjerskoj slobodi i o slobodi savjesti, a Sveta Stolica na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i na odredbama kanonskoga prava;

– imajući u vidu nezamjenjivu ulogu Katoličke Crkve u odgoju hrvatskoga naroda i njezinu povijesnu i sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području;

– svjesni da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj Crkvi;

– pozivajući se na međunarodno priznata načela o vjerskoj slobodi,

dogovorili su se o sljedećem:

Članak 1.

Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, obvezuju se da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo te da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra.

Članak 2.

1. Republika Hrvatska priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke Crkve.

2. Republika Hrvatska priznaje i javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskoga prava.

3. Nadležna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskoga prava. Ona o tome obavještava nadležno tijelo državne uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

Članak 3.

Republika Hrvatska jamči Katoličkoj Crkvi i njezinim pravnim i fizičkim osobama slobodu općenja i održavanja veza sa Svetom Stolicom, s biskupskim konferencijama drugih zemalja, s partikularnim Crkvama te s ustanovama i osobama bilo u Državi bilo u inozemstvu.

Članak 4.

Poštujući pravo na vjersku slobodu, Republika Hrvatska priznaje Katoličkoj Crkvi i njezinim zajednicama bilo kojega obreda slobodu vršenja njezina apostolskoga poslanja, posebno u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava o kojima se govori u članku 14.

Članak 5.

Isključivo na nadležnu crkvenu vlast spada slobodno uređivati vlastiti crkveni ustroj, osnivati, mijenjati i ukidati crkvene pokrajine, nadbiskupije, biskupije, apostolske administrature, teritorijalne prelature, teritorijalne opatije, osobne prelature, župe, ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života te druge crkvene pravne osobe.

Članak 6.

1. Katolička Crkva je nadležna za sva crkvena imenovanja i dodjelu crkvenih službi, prema odredbama kanonskoga prava.

2. Imenovanje, premještaj i smjena biskupa u isključivoj su nadležnosti Svete Stolice.

3. Sveta Stolica će prije objavljivanja imenovanja dijecezanskih biskupa o tome, na povjerljiv način obavijestiti Hrvatsku vladu.

Članak 7.

1. Republika Hrvatska jamči Katoličkoj Crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja.

2. Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela te crkvenih prostora.

3. Samo zbog posebno važnih razloga, te s izričitim pristankom crkvene vlasti, ta mjesta mogu biti namijenjena u druge svrhe.

4. Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu poduzeti sigurnosne mjere u tim mjestima i bez prethodne obavijesti nadležnih crkvenih vlasti, ako je to hitno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spasavanja dobara posebne povijesne i kulturne vrijednosti.

5. Prije održavanja bogoštovlja (kao u slučaju procesija, hodočašća i slično) na ostalim mjestima, osim na označenima u stavku 2. mjerodavne crkvene vlasti obavijestit će o tome nadležna tijela Republike Hrvatske kojima je dužnost osiguravati javni red i jamčiti sigurnost.

Članak 8.

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

2. Ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva.

Članak 9.

1. Neradni dani su nedjelje i sljedeće svetkovine:

a) 1. siječnja, Svetkovina Svete Marije Bogorodice, Nova godina;

b) 6. siječnja, Bogojavljenje ili Sveta Tri Kralja;

c) Vazmeni ponedjeljak;

d) 15. kolovoza, Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa;

e) 1. studenoga, Svi Sveti;

f) 25. prosinca, Božić;

g) 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

2. Ugovorne strane će se dogovoriti o mogućim promjenama neradnih dana.

Članak 10.

1. Crkvene pravne osobe mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu osnivati zaklade. Djelatnost tih zaklada, s obzirom na građanske učinke, ravna se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 11.

1. Katolička Crkva ima pravo graditi crkve i crkvene zgrade te povećavati ili preuređivati već postojeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske.

2. Dijecezanski biskup odlučuje o potrebi izgradnje crkvenog objekta i izabire lokaciju u dogovoru s nadležnim tijelima Republike Hrvatske.

3. Nadležna tijela Republike Hrvatske neće uzeti u obzir molbe za lokacije crkvenih objekata bez prethodnoga pismenog pristanka dijecezanskoga biskupa.

Članak 12.

1. Katoličkoj je Crkvi zajamčena sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njezinim poslanjem.

2. Katolička Crkva ima pristup i na državna sredstva javnoga priopćivanja (novine, radio, televizija). Katolička Crkva također ima pravo osnivati i obavljati djelatnost radija i televizije u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 13.

1. Kanonska ženidba od trenutka sklapanja ima građanske učinke prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju civilne zapreke i ako su ispunjeni propisi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Način i rok upisa kanonske ženidbe u državne matice vjenčanih propisuje zakonodavstvo Republike Hrvatske.

3. Priprava za kanonsku ženidbu obuhvaća pouku budućih supružnika o crkvenom nauku glede uzvišenosti sakramenta ženidbe, navlastito o njezinoj jednosti i nerazrješivosti i o građanskim učincima ženidbe sukladno sa zakonodavstvom Republike Hrvatske.

4. Odluke crkvenih sudova o ništavosti ženidbe i odluke Vrhovne vlasti Crkve o razrješenju ženidbenoga veza, dostavljaju se nadležnome državnom sudu radi primjene građanskih učinaka odluke, u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 14.

1. Republika Hrvatska priznaje pravo vjernika da osnivaju društva s ciljevima koji su vlastiti Crkvi. Što se tiče građanskih učinaka njihova djelovanja, ta se društva ravnaju prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Republika Hrvatska jamči katolicima i njihovim društvima i ustanovama potpunu slobodu djelovanja i javnog nastupa bilo usmeno ili pismeno.

Članak 15.

Katolička Crkva ima pravo osnivati obrazovne ustanove bilo kojega stupnja i njima upravljati prema vlastitim pravilima, poštujući odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 16.

1. Republika Hrvatska priznaje i jamči Katoličkoj Crkvi pravo na dušobrižništvo vjernika koje se nalaze u zatvorima, bolnicama, lječilištima, sirotištima i u svim ustanovama za zdravstvenu i društvenu skrb, bilo da su javnoga bilo privatnoga značenja.

2. Dušobrižnička djelatnost u navedenim ustanovama, koje su javnoga značenja, bit će uređena posebnim ugovorom između nadležnih crkvenih vlasti i tijela Republike Hrvatske.

Članak 17.

1. Katolička Crkva može slobodno organizirati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

2. Crkvene ustanove za karitativno djelovanje i društvenu skrb ili ustanove koje ovise o Crkvi djeluju prema vlastitim statutima te imaju ista prava i povlastice koje imaju i državne ustanove osnovane u istu svrhu.

3. Katolička Crkva i Republika Hrvatska dogovorit će se o međusobnoj suradnji vlastitih ustanova za karitativno djelovanje i društvenu skrb.

4. Nadležna tijela Republike Hrvatske i nadležne crkvene vlasti međusobnim će dogovorom odrediti novčanu pomoć koju će Republika Hrvatska davati ustanovama Katoličke Crkve koje su u službi općega dobra društva.

5. Što se tiče građanskih učinaka, ustanove iz stavka 1. ovoga članka ravnat će se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 18.

1. Republika Hrvatska i Sveta Stolica u međusobnom će dogovoru, diplomatskim putem, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

2. Mješovita komisija, sastavljena od predstavnika dviju Strana, raspravljat će o svim pitanjima od zajedničkoga interesa koja će zahtijevati nova ili dodatna rješenja te će svoje prijedloge podastrijeti mjerodavnim Vlastima na odluku.

Članak 19.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih instrumenata.

2. U slučaju da jedna od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će odgovarajuće pregovore.

Potpisano u Zagrebu, dne 18. prosinca 1996. u dva izvorna i jednako vjerodostojna primjerka na hrvatskom i talijanskom jeziku.

per la Santa Sede za Republiku Hrvatsku

msgr. Giulio Einaudi dr. Jure Radić

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/96-01/23
Zagreb, 7. veljače 1997.

REPUBLIČKI DOM SABORA
REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVR?IVANJU UGOVORA IZME?U SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 7. veljače 1997.

Broj: 01-97-253/1
Zagreb, 13. veljače 1997.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.
ZAKON
O POTVR?IVANJU UGOVORA IZME?U SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O PRAVNIM PITANJIMA

ZASTUPNIČKI DOM SABORA
REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

Ugovor Svete Stolice i Republike Hrvatske

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE  HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 4. prosinca 1998.

Broj: 081-98-2218/1
Zagreb, 14. prosinca 1998.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON
O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, sklopljen 9. listopada 1998. u izvorniku na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU SVETE STOLICE I REPUBLIKE HRVATSKE O GOSPODARSKIM PITANJIMA SVETA STOLICA I REPUBLIKA HRVATSKA

u skladu s odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima;

Katolička Crkva u nastojanju da u Republici Hrvatskoj osigura materijalne uvjete za pastoralno djelovanje u skladu s odredbama Drugoga vatikanskog sabora i kanonskih propisa;

Republika Hrvatska na temelju odredaba Ustava i odgovarajućih zakona;

Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti;

dogovorile su se o sljedećem:

Članak 1.

1. Pravne osobe Katoličke Crkve, u skladu s odredbama kanonskog prava, mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika te prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova.

2. Na primanja iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe poreznoga sustava Republike Hrvatske.

Članak 2.

U želji da financiranje Katoličke Crkve bude uređeno na suvremen i djelotvoran način, u skladu s demokratskim društvenim ustrojem, Republika Hrvatska se obvezuje da će:

1. a) Katoličkoj Crkvi vratiti imovinu koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama.

b) naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara, koji nije moguće vratiti;

c) isplaćivati pravnim osobama Katoličke Crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena;

2. priznajući opće društveno vrijedan rad Katoličke Crkve na kulturnom, odgojnom, društvenom i etičkom polju, Katoličkoj Crkvi osiguravati određen godišnji novčani iznos.

Članak 3.

1. Republika Hrvatska se obvezuje da će Katoličkoj Crkvi, u razumnom roku, vratiti u naravi imovinu koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama.

2. U roku od šest mjeseci po stupanju na snagu ovoga Ugovora, mješovito povjerenstvo – sastavljeno od jednakog broja predstavnika Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije – priredit će popis imovine koja će biti vraćena, s naznakom roka povratka.

Članak 4.

Republika Hrvatska, u dogovoru s mjerodavnim vlastima Katoličke Crkve i u skladu sa zakonskim odredbama, izvršit će prikladnu zamjenu za dio dobara koji nije u stanju vratiti Katoličkoj Crkvi. Zamjenu dobara i rokove također će utvrditi mješovito povjerenstvo u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Članak 5.

1. Republika Hrvatska će pravnim osobama Katoličke Crkve od godine 2000., kao naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti, isplaćivati primjerenu novčanu naknadu u četiri godišnja obroka.

2. Ukupan iznos naknade za oduzetu imovinu, koja će se isplaćivati u novcu, utvrdit će crkveno-državno povjerenstvo stručnjaka na temelju procjene vrijednosti tih dobara, a u skladu sa zakonskim odredbama, najkasnije u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Ugovora.

3. Mjerodavno tijelo Republike Hrvatske isplaćivat će Katoličkoj Crkvi novčani iznos svaka tri mjeseca na račun Središnjega fonda Hrvatske biskupske konferencije za crkvene ustanove. Središnji fond će dospjeli iznos dostavljati (nad)biskupijama te ustanovama posvećenog života i družbama apostolskog života, na temelju vrijednosti oduzete imovine.

Članak 6.

1. Republika Hrvatska sukladno Ustavu i odgovarajućim zakonima, priznaje opće društveno vrijedan rad Katoličke Crkve u službi građana na kulturnom, odgojnom, društvenom i etičkom polju (usp. čl. 2. st. 2. ovoga Ugovora).

2. Da bi Katolička Crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjega državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa koje postoje u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora.

3. Hrvatska biskupska konferencija će svake godine do 1. prosinca dostaviti ovlaštenome državnom uredu popis novih ili ukinutih župa kako bi se činjenično stanje moglo uskladiti s odredbom iz stavka 2. ovoga članka. U taj popis neće ulaziti novoosnovane župe koje u gradu broje manje od 3000 vjernika, a na selu manje od 1000 vjernika.

4. U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 2. ovoga članka, osim troškova za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, uključeni su i troškovi izgradnje i uzdržavanje crkava i pastoralnih središta koji nisu u popisu spomenika kulture, te doprinos za karitativnu djelatnost Katoličke Crkve.

5. Označeni će se iznos dostavljati mjesečno Središnjoj ustanovi Hrvatske biskupske konferencije za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika.

6. Mjerodavne vlasti Katoličke Crkve i Republike Hrvatske pri određivanju spomenutoga novčanog iznosa imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.

Članak 7.

1. Hrvatska biskupska konferencija, radi pravične rasporedbe navedenih novčanih sredstava, osnovat će Središnju ustanovu za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. Isto će učiniti i sve (nad)biskupije za svoje područje.

2. Navedene ustanove dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju.

Članak 8.

1. Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika osiguravat će novčana sredstva za mjesečne prihode klera i drugih crkvenih službenika koji rade u pastoralu, imajući na umu načela pravednosti i crkvenoga zajedništva.

2. Što se tiče građanskih prava i obveza, navedene ustanove će se ravnati po državnim propisima. U drugim će se stvarima ravnati po crkvenim propisima.

Članak 9.

Radi rješavanja pitanja mirovinskoga osiguranja članova klera, redovnika i redovnica koji su navršili 65 godina života, a čije mirovinsko osiguranje do sada nije sustavno riješeno, Republika Hrvatska će tijekom prvih deset godina primjene ovoga Ugovora novčani iznos o kojem se govori u članku 6. ovoga Ugovora isplaćivati uvećan za 20%.

Članak 10.

1. Pravne osobe Katoličke Crkve u odnosu na porezni sustav smatrat će se neprofitnim ustanovama.

2. Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke Crkve.

Članak 11.

Na preporuku dijecezanskog biskupa državne će se vlasti svake godine razmatrati, odobriti i financijski pomagati posebne programe i projekte pravnih osoba Katoličke Crkve, koji su korisni za opće dobro.

Članak 12.

1. Planovi razvoja gradova i mjesta, na prijedlog dijecezanskog biskupa, predvidjet će prikladne lokacije za izgradnju novih crkava i crkvenih zgrada potrebnih za bogoslužje i pastoralni rad (usp. čl. 11. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima).

2. Budući da pastoralna središta osiguravaju javnu službu korisnu društvenoj sredini, mjerodavna tijela pridonosit će izgradnji i obnovi crkvenih zgrada prema svojim mogućnostima.

Članak 13.

1. U skladu sa stavkom 1. članka 15., ovaj će se Ugovor početi primjenjivati prve proračunske godine nakon njegova stupanja na snagu.

2. Mješovito povjerenstvo će dogovoriti pojedinosti u svezi s primjenom navedenih načela.

Članak 14.

Sveta Stolica i Republika Hrvatska zajedničkim će dogovorom rješavati moguće dvojbe ili poteškoće koje bi mogle nastati u svezi s tumačenjem ili provođenjem bilo koje točke ovoga Ugovora.

Članak 15.

1. Ovaj će Ugovor biti ratificiran prema pravnim propisima visokih ugovornih Strana i stupit će na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih isprava.

2. Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Potpisano u Zagrebu, 9. listopada 1998., u dva izvorna i podjednako vjerodostojna primjerka na hrvatskom i na talijanskom jeziku.

PER LA SANTA SEDE ZA REPUBLIKU HRVATSKU

Giulio Einaudi dr. Jure Radić

apostolski nuncij u potpredsjednik Vlade Republike

Republici Hrvatskoj Hrvatske i ministar razvitka i obnove

Članak 3.

Financijske obveze koje nastanu za Republiku Hrvatsku na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima podmirivat će se sukladno odredbama propisa o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za pojedinu godinu i Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, a druge obveze na temelju propisa koji uređuju odnosna pitanja.

Članak 4.

Za izvršenje ovoga Zakona nadležni su, u okviru svog djelokruga, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo financija, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja te Ministarstvo uprave.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/98-01/22
Zagreb, 4. prosinca 1998.

ZASTUPNIČKI DOM

HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

21.12.2012.

Znanstvenici su otkrili zajednicke tocke izmedju religioznih prorocanstava i naucnih scenarija.
Naime 2012 je godina u kojoj mnoge kulture predvidjaju kraj svijeta:

– 2012 ce prema kalendaru Maya jedna uzasna poplava unistiti zivot, ista godina ürema staroindijskim dokumentima zavrsava godina Kali Yuga, a i prema vjerovanju Hopi indijanaca svijet se 2012 pocinje mijenjati…
Do sada su takve price bile oznacavane kao religiozne fantazije, no, sada su se i znanstvenici suocili sa cinjenicama godine 2012. Postoje li zajednicke tocke, globalna dogadjanja koja mogu utjecati da se takva crna prorocanstva ispune… Odgovor nbas opet ostavlja zatecenima: upravo do 2012 ljudi trebaju rijesiti neke probleme koji su od egziostencijalnog znacenja:

– od pocetka ove godine klimatolozi pri UN-u nam stavljaju na savjest da covjecanstvo svojim ponasanjem “pregrijava” Zemlju. Sluzbeno 2020 je ultimatum da se preduzmu odredjene mjere za zastitu klime inace nam prijete nesagledive posljedice.

– od 2012 je za racunati sa slomom naftnih rezervi i naftnih burzi, a svima nam je dobro poznato kakve to posljedice ostavlja na kompletno gospodarstvo. “Majcica Zemlja” nam uskoro vise nece moci davati naftu jer ce se sve iscrpiti, a time je nemoguca i proizvodnja umjetnog gnojiva sto vodi smanjenju proizvodnje hrane… Ukoliko se ne nadje zamjena za umjetno proizvedena gnojiva zemlja vise nece moci prehranjivati toliko ljudi. Agronomski eksperti kazu da ce, bez gnojiva, Zemlja moci prehraniti samo jos milijardu ljudi…

– po prvi puta ce 10 velegrada na svijetu imati vise od 15 miliona stanovnika… Experti za zarazne bolesti su sigurni da je 15 miliona ljudi na jednom mjestu kriticna granica, ali isto tako da ce bolesti biti tesko kontrolirati s obzirom na stalna mutiranja bolesti

Astrofizicari potvrdjuju nesto sto dolazi sa 100% sigurnoscu, a sto ce na covjecanstvo ostaviti posljedice (cak sam citao o nekom prelasku u petu dimenziju ali to bi vec bilo preopsirno i malo mi to SF zvuci):

– 2012 ljudi ce biti svjedoci vrlo rijetkog astronomskog dogadjaja- nas suncev sistem se po prvi puta nakon 230 miliona godina izravnava sa mlijecnom stazom sto bi, prema znanstvenicima moglo imati poprilicno lose posljedice za Zemlju…

tamijan će uskoro biti poznattamijan će uskoro biti poznattamijan će uskoro biti poznattamijan će uskoro biti poznattamijan će uskoro biti poznattamijan će uskoro biti poznattamijan će uskoro biti poznattamijan će uskoro biti poznat

2012 godina – kraj svijeta
Znanstvenici su otkrili zajednicke tocke izmedju religioznih prorocanstava i naucnih scenarija.
Naime 2012 je godina u kojoj mnoge kulture predvidjaju kraj svijeta:

– 2012 ce prema kalendaru Maya jedna uzasna poplava unistiti zivot, ista godina ürema staroindijskim dokumentima zavrsava godina Kali Yuga, a i prema vjerovanju Hopi indijanaca svijet se 2012 pocinje mijenjati…
Do sada su takve price bile oznacavane kao religiozne fantazije, no, sada su se i znanstvenici suocili sa cinjenicama godine 2012. Postoje li zajednicke tocke, globalna dogadjanja koja mogu utjecati da se takva crna prorocanstva ispune… Odgovor nbas opet ostavlja zatecenima: upravo do 2012 ljudi trebaju rijesiti neke probleme koji su od egziostencijalnog znacenja:

– od pocetka ove godine klimatolozi pri UN-u nam stavljaju na savjest da covjecanstvo svojim ponasanjem “pregrijava” Zemlju. Sluzbeno 2020 je ultimatum da se preduzmu odredjene mjere za zastitu klime inace nam prijete nesagledive posljedice.

– od 2012 je za racunati sa slomom naftnih rezervi i naftnih burzi, a svima nam je dobro poznato kakve to posljedice ostavlja na kompletno gospodarstvo. “Majcica Zemlja” nam uskoro vise nece moci davati naftu jer ce se sve iscrpiti, a time je nemoguca i proizvodnja umjetnog gnojiva sto vodi smanjenju proizvodnje hrane… Ukoliko se ne nadje zamjena za umjetno proizvedena gnojiva zemlja vise nece moci prehranjivati toliko ljudi. Agronomski eksperti kazu da ce, bez gnojiva, Zemlja moci prehraniti samo jos milijardu ljudi…

– po prvi puta ce 10 velegrada na svijetu imati vise od 15 miliona stanovnika… Experti za zarazne bolesti su sigurni da je 15 miliona ljudi na jednom mjestu kriticna granica, ali isto tako da ce bolesti biti tesko kontrolirati s obzirom na stalna mutiranja bolesti

-Astrofizicari potvrdjuju nesto sto dolazi sa 100% sigurnoscu, a sto ce na covjecanstvo ostaviti posljedice (cak sam citao o nekom prelasku u petu dimenziju ali to bi vec bilo preopsirno i malo mi to SF zvuci):

– 2012 ljudi ce biti svjedoci vrlo rijetkog astronomskog dogadjaja- nas suncev sistem se po prvi puta nakon 230 miliona godina izravnava sa mlijecnom stazom sto bi, prema znanstvenicima moglo imati poprilicno lose posljedice za Zemlju…

Jedna teza glasi: Zemlja ce 2012 proci kroz polje posebno jakih elektromagnetskih zracenja koja ce biti prouzrocena fotonima . mnogi ce (pri tom prolasku) udariti u Zemlju sto bi moglo prouzrociti i pomjeranje zemljine osi. Djelovanje bi bilo porazavajuce- sve klimatske zone bile bi pomjerene, doslo bi do strahovitih ratova za plodne komade zemlje.
ono sto govori u prilog tome je i cinjenica da je otkriveno da se “srce Zemlje” ubrzava. Naime, tz. “Schumanova rezonancija” – elektromagnetski valovi koji se krecu zemljom u odredjenoj frekvenciji iznosili su do nedavno 7,83 Hertza. No, u dijelovima srednje Europe dostizu vec 20 Hertza, u Kaliforniji 30 a na pojedinim dijelovima zemlje premasuje cak i te brojke.
Zivimo u vremenu ekstremnih klimatskih promjena.. naucnici predvidjaju za naredne godine ekstremne suse, ekstremne polave, vise od 70 posto covjecansta ce biti pogodjeno velikim prirodnim nepogodama…
A, prema astrofizicaru Stephenu Hawkingu, svijet je 3 svj. ratu blizi no ikad. On upozorava da je kazaljka na simbolicnom “satu atomskog rata” na 5 do 12. Sat je postavio “Bulletin of Atomic Scientists” i kazaljka se pomice ovisno o stanju u svjetskoj sigurnosti.
Moze li covjecanstvo izbjeci kraj? Da li je godina 2012 “Dan D”? Takvih prorocanstava o kraju svijeta je do sada bilo bezbroj, no, cinjenica je da ljudi moraju hitno mijenjati i sebe i svoj nacin zivota jer ovakvim nacinom nam svima prijeti da se prorocanstvo pretvori u istinu, a i majcica Zemlja pocinje polako gubiti strpljenje s nama. Ako se uskoro ne osvijestimo mogli bi nam stvarno uskoro dojahati cetiri jahaca Apokalipse.

26 February, 2010 10:11

Božja čestica virtualnih

Riječ  povodom!

Svi mi vjerujemo da znamo u čemu je problem o kojem je riječ u ovoj objavi. Sadržaji koji su u suprotnosti s moralnim načelima. Je li to baš tako? Jesmo li svi svjesni problema, imamo li svi jasno mišljenje o njemu i jednake kriterije njegovog prepoznavanja? Naravno da ne! Ono što je nekome uobičajeno sredstvo izražavanja emocija nekome drugome će biti nepristojan i uvredljiv tekst. Pojmovi kao što su “moral” i “moralna načela” vrlo su podložni subjektivnim interpretacijam

Prije pedesetak godina na ovim prostorima imali smo vrijeme kad je bilo nedopustivo govoriti i pisati afirmativno o bilo kojoj religiji. Prije samo petnaestak godina smo imali vrijeme kad se o jednoj religiji nije smjelo napisati ništa loše, ali se o drugima moglo i preporućalo pisati što pogrdnije (vrijeme u kojem sam postao Unbeliever). Propagatori tih stavova, u oba slučaja, bili su duboko i istinski uvjereni da postupaju moralno i da štite istinska moralna načela. To pokazuje onu subjektivnost moralnosti.

Problem je bio u tome da ni u jednom ni u drugom slučaju nisu postojali jasno dogovoreni, formalizirani i javno obznanjeni kriteriji koji bi opravdali postupanje kakvo se odvijalo u praksi. Opravdanje se muzlo iz vimena neke univerzalne moralnosti, koja je, kao, svima trebala biti jasna. Naravno ovdje je, u oba slučaja, riječ o obmani. Obmani koju se svjesno činilo drugima ili nesvjesno samom sebi. (U logici argumentiranja ova obmana je odavno poznata kao “no true scotsman fallacy”, ali o tome nekom drugom prilikom.)
U stvarnosti ne postoji nekaj što bismo mogli nazvati univerzalnim moralnim principom. Stoga je pozivanje na univerzalnu moralnost nužno obmana. Moralna načela možemo stvoriti jedino ako ih kao društvo definiramo, prihvatimo i obvežemo se da ćemo ih poštivati. Pa i tada ta načela vrijede samo unutar društvene zajednice koja ih je definirala i usvojila. U Hrvatskoj ćemo svakako reći da pokazivanje genitalija u javnosti nije u skladu s našim moralom. U nekom amazonskom plemenu je uobičajena svakodnevna praksa da se hoda gol, jer je to drugačija društvena zajednica s drugačijim sustavom moralnih načela. A ni u jednom ni u drugom slučaju nećemo biti u stanju objasniti kako glasi moralno načelo koje je u vezi s tim ponašanjem. Naime, moralnost se vrlo teško definira našim pojmovima. Mi samo možemo definirati obrazac ponašanja – mi hodamo goli, ili mi ne hodamo goli. I jedno i drugo može biti moralno.

Tu dolazimo u domenu etike koja se bavi praktičnom primjenom moralnih načela. Etika, na temelju uopćenih moralnih načela koja možemo zamisliti ali ih ne znamo jasno opisati, propisuje skup uzorka ponašanja koja se uklapaju ili ne uklapaju u ta moralna načela. Možemo reći i ovako: moralnost predstavlja mentalni sklop koji određuje čovjekovo ponašanje, etičnost je skup uzoraka ponašanja koja su pridružena tom mentalnom sklopu.

Zaključak ovog dijela mozganja bio bi:
Da bismo uopće mogli bilo kakvim rješenjem obuhvatiti problem blogerskog autorstva te neprimjerenih sadržaja u postovima i komentarima na forumu-blogu, moramo problem definirati. Moramo osmisliti svoja moralna načela i na temelju njih opisati uzorke ponašanja koje na  forumu-blogu smatramo dobrim i poželjnim, a potom i one koje smatramo neprimjerenim. To sve treba staviti u jedan dokument, koji možemo nazvati “Etički Kodeks” iako su zamislivi i razni drugi nazivi. Meni se ovaj naziv sviđa jer izrijekom ukazuje da se tu radi o primjeni etike kao sredstva za ugradnju i primjenu moralnosti. Etički Kodeks nije ništa revolucionarno (iako ja podupirem revolucionarni obrazac), ima ga većina internetskih zajednica. Treba ga imati i ovaj portal. Kodeks treba biti lako dostupan s naslovnice  foruma-bloga.
U Kodeksu treba pisati i to da se svaki član ove zajednice obavezuje poštivati Kodeks ukoliko želi i dalje biti član te zajednice. Svaki član zajednice treba prilikom učlanjenja potvrditi da usvaja Kodeks i da će ga poštivati sve vrijeme dok je član ove zajednice. To je onaj dio kad zajednica uspostavlja svoja moralna načela i obavezuje se poštivati ih. Na taj način Kodeks postaje zakon koji vrijedi unutar te virtualne zajednice. Onaj tko ne želi poštivati Kodeks, slobodan je napustiti zajednicu.

Izvori inspiracije za izradu Kodeksa mogu biti Opća deklaracija o ljudskim pravima, Ustav republike Hrvatske, etički kodeksi nekih drugih internetskih zajednica.Dobro, recimo da smo usvojili prethodno mozgovanje i ustanovili naš Kodeks. Kaj sad s njim? Kako osigurati da ga se sudionici pridržavaju? Situacija je ista kao sa zakonima u svim demokratskim državama. Trodioba „vladanja“: prvi koji propisuje zakon (Kodeks), drugi koji nadzire da li se zakon provodi, detektira prekršitelje i privodi ih zakonu, te treći koji procjenjuje veličinu prekršaja i određuje primjerenu kaznu. To je takozvana trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Bitna stvar u tome je da ove tri vlasti budu nezavisne jedna od druge, tj., ne mogu jedna drugoj izravno zapovijedati i biti u sukobu interesa.

Prvi dio vlasti na  forumu-blogu smo vidjeli na djelu u uvodu. On propisuje Kodeks. Nema nikakvog problema da to budu oni koji su kreirali ovu virtualnu zajednicu, tj. ekipa koja upravlja Portalom. Dakako, oni mogu potražiti stručnu pomoć izvana. Jednom napisan i usvojen Kodeks treba biti objavljen neko vrijeme prije svog stupanja u djelovanje (8-30 dana) kako bi „članstvo“ imalo priliku pročitati ga i prilagoditi se njegovim zahtjevima prije nego  počne „represija“.

U stvarnim državama koje prakticiraju metodu “zabrani i kažnjavanja” glavnu ulogu u izvršnoj vlasti ima policija. Policija trenira strogoću, tj. hvata one za koje se opravdano sumnja da su prekršili zakon. Tko će na  forumu-blogu ponijeti ovu ulogu? Prvo što pada na pamet su moderatori, i njima po definiciji pripada slična uloga. Švrljate po objavama i naiđete na „biser“ na kojemu se krše pravila Kodeksa, za koji ste i sami dali svoj glas i obećali se pridržavati ga. I želite da ga se pridržavaju i ostali članovi, kako bi ovaj blogo-ekosustav održali ugodnim mjestom za boravak. Što vam je činiti? Pa naravno – prijaviti taj blog Etičkom povjerenstvu. Za što treba imati odgovarajući mehanizam koji će biti lako i brzo dostupan, jer ako bude kompliciran onda se nikome neće dati ulagati toliki trud radi prijavljivanja tamo nekog „naivca“. Ako poslije vidite da je vaš “vox populi” imao efekta i da je Etičko povjerenstvo kaznilo prekršitelja, imate zadovoljstvo da ste nešto promijenili, moguće nabolje. Zlonamjerno prijavljivanje treba također biti sankcionirano, kako bi se spriječio nastanak sindroma “tužibabe”.
Sad više nije veliki problem oko izbora Etičkog povjerenstva. Za početak se mogu organizirati izbori u dva kruga – u prvom krugu neka zajednica predlaže kandidate za koje misli da su zaslužili tu dužnost na temelju svojih iskustava s njihovim blogovima. U drugom krugu neka se glasa i neka prvih N kandidata s najvećim brojem glasova postanu prvi članovi Etičkog povjerenstva. Za kasnije osvježavanje članstva se može razraditi protokol. Na primjer da se svake godine promijeni trećina članova povjerenstva. Odabir onih koji će se zamijeniti može biti na temelju njihove aktivnosti u radu povjerenstva, ili na temelju ocjene kvalitete rada od strane zajednice, ili nešto treće. Kandidate za popunu upražnjenih mjesta trebali bi predlagati sami članovi povjerenstva na način da predlažu kandidate za koje smatraju da svojim sudjelovanjem na  forumu-blogu najbolje prakticiraju Kodeks. Dakle, ne one koji su uspješno izbjegli da budu „uhvaćeni“, nego one koji svojim sadržajima i komentarima uspješno promoviraju suštinu Kodeksa. Prosim uočiti razliku. Također je potreban jedan dokument kojim će se Povjerenstvu dati podloga za rad i odlučivanje o primjerenim „kaznama“, koji će sadržavati naputke o tome kakve kazne se mogu propisati za pojedine prekršaje Kodeksa. Rad povjerenstva treba biti javan i njegove odluke svima dostupne putem službene stalne objave Etičkog povjerenstva. Može se tamo postaviti rang lista najčešće kažnjavanih, ali i anketa za ocjenjivanje rada članova povjerenstva. Time bi se postigao korektivni efekt javnosti i izbjegla “autokracija” Mraka.

Daklem:
Ovim rješenjem „kooperative“ bismo uspostavili trodiobu „vlasti“ u pogledu upravljanja kvalitetom foruma-bloga na slijedeći način:
Mrak  – donosi Kodeks, koji je javni dokument usvojen od cijele zajednice;
Članovi zajednice – kontroliraju pridržavanje Kodeksa,  prijavljuju „zaigrane“;
Etičko povjerenstvo – izabrani predstavnici zajednice, ocjenjuju visinu prekršaja i određuju kaznu.
Nitko nema potpunu vlast, i postoje kontrolni mehanizmi. Glavni mehanizam treba biti javnost djelovanja svih sudionika zajednice. Time su postavljeni preduvjeti za vjerodostojnost sustava.
Ima tu još nekih sitnica koje bi trebalo riješiti kao na primjer prijevremeni opoziv članova Etičkog povjerenstva ili pravila za mijenjanje i dopunjavanje Kodeksa kako bi on ostao suvremen. Naravno provlaći se i pitanje participacije „radnika“ u profitu (ha,ha..). U suštini ovo je upotrebljiv sustav. Koliko bi bio djelotvoran ovisilo bi o svima nama koji sudjelujemo.

« Older entries